Zdravstvena njega - Ustanova za zdravstvenu njegu u kući

Kateterizacija mokraćnog mjehura žena

admin — Sun, 19 Dec 2021 09:54:12 +0000

Kateterizacija mokraćnog mjehura žena

Naziv postupka: Kateterizacja mokraćnog mjehura

Definicija postupka: Uvođenje urinarnog katetera postupak je koji se izvodi radi nesmetanog otjecanja urina iz mokraćnog mjehura.

Svrha postupka:

- - - - omogućavanje nesmetanog otjecanja urina iz mokraćnog mjehura postav– ljanjem urinarnog katetera
      - održavanje suhog perianalnog područja u slučaju dekubitusa
      - uzimanje uzoraka urina za laboratorijske pretrage.

Osnovna obilježlja postupka:

Uvođenje urinarnog katetera zahtijeva sterilan pristup i poznavanje anatomije i fiziologije mokraćnog sustava. Urinarni kateter može se staviti trajno ili jednokratno, a sam zahvat određuje liječnik.

Postavljenim urinarnim kateterom omogućeno je točno praćenje diureze, specifične težine, izgleda i mirisa urina, ispiranje mokraćnog mjehura.

Olakšano je uzimanje uzoraka urina za laboratorijske pretrage. Prilikom kateterizacije važno je odabrati pravu veličinu katetera. Isto tako, ovisno o svrsi kateterizacije, odabire se kateter s jednim, dvama ili trima kanalima, kateter s balonom ili bez balona. Kateter s trima kanalima odabire se kad je potrebno ispiranje mokraćnog mjehura ili primjena lijeka u mokraćni mjehur.

Postupci za uvođenje trajne, intermitentne ili jednokratne kateterizacije su isti, osim što kod jednokratne i intermitentne kateterizacije nije potrebno puniti balon redestiliranom vodom.

Naziv postupka: Vađenje katetera iz mokraćnog mjehura

Definicija postupka: Vađenje katetera iz mokraćnog mjehura postupak je kojim se odstranjuje uri- narni kateter kada prestane potreba za urinarnim kateterom, u slučaju nastanka komplikacija ili kada je urinarni kateter potrebno promijeniti.

Svrha postupka:

- - - - sprečavanje gubitka mišićnog tonusa uretre
      - sprečavanje nastanka infekcija u/s komplikacijama dugotrajnog katetera
      - sprečavanje razvoja inkontinencije.

Osnovna obilježlja postupka:

Vađenje katetera iz mokraćnog mjehura potrebno je napraviti kada dekompresija mokraćnog mjehura više nije potrebna, kada bolesnik ponovno može sam mokriti ili kad nastane opstrukcija urinarnog katetera.

Ovisno o trajanju primjene urinarnog katetera, postoji mogućnost potrebe „treniranja“ mokraćnog mjehura tako da se „zaklama” kateter tijekom dva sata, zatim se otklama na pet minuta te se to ponovi još jednom (punjenje, a zatim pražnjenje mokraćnog mjehura pospješuje uspostavu tonusa mokraćnog mjehura).

Nakon vađenja katetera, bolesnika ili osobu koja se skrbi o njemu potrebno je podučiti o važnosti potrebe unošenja 2000 do 2500 ml tekućine, osim u slučaju ako za to postoje kontraindikacije uz obavezno bilježenje količine unosa i iznosa tekućine. Nakon vađenja katetera mokraćni mjehur trebao bi ostati prazan, no ako bolesnik osjeti neodgodivu potrebu za mokrenjem, važno mu je objasniti da takva pojava nije neuobičajena te mu je potrebno osigurati noćnu posudu.

Ako dođe do neplaniranog vađenja katetera bez ispuštanja balona (kod agresivnih ili dezorijentiranih bolesnika), tada može doći do velikih oštećenja sluznice uretre, osobito kod muškaraca (zbog duljine uretre). Ako se pojavi bol i krvarenje, potrebno je procijeniti količinu krvarenja te funkciju mokraćnog mjehura. Ako stanje bolesnika to zahtijeva, ponovno će se uvesti trajni kateter.

The post Kateterizacija mokraćnog mjehura žena first appeared on Ustanova za zdravstvenu njegu u kući.

Zbrinjavanje kroničnih rana

admin — Sun, 19 Dec 2021 09:08:11 +0000

Zbrinjavanje kroničnih rana

Naziv postupka: Toaleta i previjanje dekubitusa

Definicija postupka: Toaleta i previjanje dekubitusa podrazumijeva postupak zbrinjavanja dekubitusa na najučinkovitiji način (određuje multidisciplinarni tim medicinskih sestara i liječnika) u određenim vremenskim intervalima koji se određuju ovisno o vrsti i izgledu dekubitusa sve do zacijeljenja istog.

Svrha postupka:

- primjena ordinirane terapije na ranu
- sprečavanje prelaska postojećeg stupnja dekubitusa u viši stupanj
- smanjiti stupanj postojećeg dekubitusa
- cijeljenje rane
- sprečavanje pojave mogućih komplikacija

Osnovna obilježlja postupka:

U kući bolesnika medicinske sestre / tehničari najčešće se susreću s kroničnim ranama, a akutne rane najčešće su zbrinute u bolnici ili ambulanti specijalista obiteljske medicine. Kroničnim ranama smatraju se one koje ne zarastaju u predviđenom razdoblju, a proces zarastanja traje 6 tjedana i dužlje. Prema etiologiji dijele se na venske ulkuse, dekubitalne ulkuse, dijabetičke ulkuse, arterijske ulkuse, rane prouzročene karcinomom i druge. Previjanje dekubitusa zahtijeva multidisciplinaran pristup u zbrinjavanju rane pri čemu medicinska sestra / tehničar iz zdravstvene njege u kući ima ključnu ulogu u praćenju izgleda rane, zbrinjavanja rane i pravodobnom reagiranju na promjene te u obavještavanju liječnika koji odlučuje o načinu daljnjeg zbrinjavanja.

Dekubitus se obično lako dijagnosticira zbog tipičnog izgleda i lokalizacije iznad koštanih dijelova. Najčešće primjenjivani sustav za klasifikaciju dekubitusa jest sustav koji je preporučio National Pressure Ulcer Advisory Panel (NPUAP) koji se primjenjuje od 2007. godine. Prema ljestvici NPUAP-a dekubitusi se dijele na 4, odnosno 6 stupnjeva ― ovisno o dubini lezije, s tim da se prva četiri stupnja označavaju brojkama od I do IV, a zadnja dva kao neklasificirani stupanj i suspektna lezija dubokih tkiva.

I stupanj: koža je intaktna i radi se o reaktivnoj hiperemiji kože koja nastaje unutar 24 sata nakon oslobađanja pritiska. Područje može biti bolno, tvrdo, meko, lokalno povišene temperature ili niže temperature od okolne kože. Postojanje dekubitusa I stupnja može poslužiti kao indikacija da se radi o rizičnom bolesniku kod kojeg je potrebno primijeniti ozbiljne mjere prevencije.

II stupanj: prisutan djelomičan gubitak kože kod kojeg su zahvaćeni samo epidermis i dermis. Na koži su vidljive induracije, stvaranje mjehurića ispunjenih seroznim ili serozno-sukrvavim tekućim sadržajem, otvoren plitki ulkus koji je bezbolan. Ako se pojavi bol takvog ulkusa, tada je to naznaka dubljeg oštećenja tkiva.

III stupanj: prisutan potpun gubitak kože sa širenjem defekta u potkožno tkivo. Lezija može sezati sve do mišićne fascije. Prisutan ulkus s vidljivim potkožnim tkivom uz mogućnost postojanja tunela i mogućim podminiranim rubovima.

IV stupanj: prisutan potpun gubitak kože i potkožnog tkiva, zahvaćeni su mišići sve do tetiva, zglobova i kostiju. Moguća je veća podminiranost, destrukcija kostiju te osteitis i osteomijelitis. U dnu ulkusa vidljivi su ili su palpabilni mišići i kosti. Na dnu ulkusa mogu se na pojedinim dijelovima vidjeti nekroze i fibrinske naslage. Često je na koži prisutan samo malen defekt kože ispod kojeg se nalazi veliko područje destruiranog tkiva.

Neklasificiran stupanj dno ulkusa ispunjeno je fibrinskim naslagama i nekrozama koje mogu prikriti dubinu ulkusa te na taj način onemogućiti klasifikaciju. Klasifikacija je moguća tek kada se odstrane sve fibrinske naslage i nekroze.

Suspektna lezija dubokih struktura postojanje ljubičaste ili smeđe obojene lokalizirane regije intaktne kože ili mjehura ispunjenog krvavim sadržajem upućuje na mogućnost dubljih oštećenja tkiva. Takvo područje je bolno, osjetljivo, toplije ili hladnije od okoline, s mogućom fluktuacijom. Dosad je opisano oko 130 čimbenika rizika za nastanak dekubitusa (unutarnjih i vanjskih). Najvažniji čimbenici rizika su mobilnost, dob, nutricija, stanje kože i perfuzija.

Naziv postupka: Toaleta i previjanje venskog ulkusa

Definicija postupka: Toaleta i previjanje venskog ulkusa podrazumijeva postupak zbrinjavanja ulkusa na najučinkovitiji način te u određenim vremenskim intervalima koji se određuju ovisno o vrsti i izgledu venskog ulkusa, sve do zacijeljenja istog.

Svrha postupka:

primjena ordinirane terapije na ranu
smanjiti veličinu postojećeg venskog ulkusa
sprečavanje mogućih infekcija rane
cijeljenje rane
sprečavanje širenja i mogućih komplikacija.

Osnovna obilježlja postupka:

Najčešći oblik venskog ulkusa jest venski potkoljenični ulkus. To je najteža manifestacija kronične venske insuficijencije. Postojanje venskog ulkusa uvelike umanjuje kvalitetu života bolesnika, ali i njegove obitelji. Naime, uzrokuje smanjenu pokretljivost bolesnika, anemiju zbog postojanja kronične bolesti. Nadalje, u bolesnika se javlja osjećaj socijalne izoliranosti (zbog širenja neugodnog mirisa iz same ulceracije). Venski ulkus tretira se kontinuiranom lokalnom terapijom koju je ordinirao liječnik te previjanjem i toaletom rane koju provodi medicinska sestra / tehničar. Kronični venski ulkus multifaktorska je bolest praćena bolovima. Etiološki čimbenici dijele se na primarne (valvularna insuficijencija površnog venskog sustava), sekundarne (tromboza vena) i nasljedne (prekomjerna tjelesna težina, nedovoljna tjelesna aktivnost…). Venski ulkusi mogu se tretirati primarnim ili sekundarnim pokrivalima izrađenim od poliuretanske pjene s visokom moći upijanja. Takva pokrivala mogu biti jednoslojna ili višeslojna, s ljepljivim rubovima ili bez njih. Preporučuju se za upotrebu kod svih vrsta venskih ulkusa sa srednjom ili većom sekrecijom, a upotrebljavaju se u svim fazama cijeljenja rane.

The post Zbrinjavanje kroničnih rana first appeared on Ustanova za zdravstvenu njegu u kući.

Sprječavanje komplikacija dugotrajnog mirovanja

admin — Sun, 19 Dec 2021 08:54:37 +0000

Sprječavanje komplikacija dugotrajnog mirovanja

Naziv postupka: Prevencija tromboze

Definicija postupka: Prevencija tromboze postupak je koji se sastoji od niza intervencija (aktivno i pasivno razgibavanje, masaža) kako bi se spriječio nastanak tromboze uslijed dugotrajnog ležanja bolesnika.

Svrha postupka:

- - - - održavanje i izgradnja mišićne snage
      - održavanje funkcija zgloba
      - sprečavanje deformacija zglobova ili kostiju
      - poboljšavanje cirkulacije i prokrvljenosti stanica
      - povećanje snage i izdržljivosti bolesnika
      - opuštanje
      - smanjenje bolova

Osnovna obilježlja postupka:

Prevencija tromboze provodi se kod svih bolesnika koji dugotrajno leže u krevetu zbog bolesti i nemogućnosti samostalne pokretljivosti. Medicinska sestra / tehničar u suradnji s bolesnikom provodi pasivne vježbe razgibavanja ako bolesnik ne može aktivno provoditi vježbe razgibavanja po uputama medicinske sestre / tehničara.

Iznimno je važno da bolesnik ustaje iz kreveta uz pomoć medicinske sestre / tehničara (osim ako mu nije određeno strogo mirovanje).

Osim vježbi aktivnog i pasivnog razgibavanja, medicinska sestra / tehničar provodi i laganu masažu donjih ekstremiteta radi održavanja cirkulacije (masaža je kontraindicirana kod već nastale tromboze).

Naziv postupka: Prevencija upale pluća

Definicija postupka: Prevencija upale pluća obuhvaća primjenu svih potrebnih postupaka radi održavanja dobre plućne ventilacije.

Svrha postupka:

- - - - osiguravanje pravilnog položaja (povišen Fowlerov položaj)
      - postići što dublji udisaj i izdisaj
      - postići što bolju ventilaciju pluća
      - spriječiti dehidraciju i pospješiti iskašljavanje
      - spriječiti mogućnost nastanka infekcije
      - održavati osobnu higijenu bolesnika
      - osigurati pravilnu hidraciju
      - osigurati optimalne mikroklimatske uvjete
      - što prije postići ustajanje bolesnika iz kreveta

Osnovna obilježlja postupka:

Prevencija upale pluća obuhvaća primjenu svih potrebnih postupaka radi održavanja dobre plućne ventilacije.

Promjenom položaja, okretanjem bolesnika na jedan ili drugi bok dolazi do bolje plućne ventilacije, olakšava se i produbljuje disanje i omogućava lakše iskašljavanje sekreta.

Naziv postupka: Prevencija dekubitusa

Definicija postupka: Prevencija dekubitusa uključuje sve postupke koje provodi medicinska sestra / tehničar radi sprečavanja nastanka dekubitusa.

Svrha postupka:

- - - - spriječiti nastanak lokalnog oštećenja kože i/ili potkožnog tkiva
      - održavanje i izgradnja mišićne snage
      - poboljšanje cirkulacije i prokrvljenosti stanica
      - povećanje snage i izdržljivosti bolesnika.

Osnovna obilježlja postupka:

Dekubitus je ograničeno oštećenje kože i/ili potkožnog tkiva zbog dugotrajnog pritiska. Zbog otežane cirkulacije nastaje manjak kisika i hranidbenih tvari te poremećaj metabolizma u tkivu izloženom pritisku.

Dekubitus najčešće nastaje na sljedećim mjestima: zatiljna kost, lopatice, laktovi, trtica, pete, vanjske strane koljena i gležnja. Ta su mjesta najviše izložena dugotrajnom pritisku usprkos redovitim promjenama položaja tijela u krevetu.

Održavanje osobne higijene i poticanje na ustajanje bitno će utjecati na prevenciju mogućnosti nastanka dekubitusa. Radi lokalnog smanjenja pritiska, uz druge preventivne postupke koje provode medicinske sestre / tehničari, često se upotrebljavaju i razna pomagala. To su najčešće antidekubitalni madrac i jastuci koji omogućavaju lokalno smanjenje pritiska, a čija upotreba bitno pridonosi smanjenju moguć– nosti nastanka dekubitusa.

Naziv postupka: Prevencija kontraktura

Definicija postupka: Postupci prevencije nastanka kontraktura omogućuju uklanjanje uzroka osnovne bolesti aktivnim i pasivnim vježbama razgibavanja te posebnim ortopedskim pomagalima.

Svrha postupka:

- - - - spriječiti nastanak kontraktura uslijed dugotrajnog ležanja bolesnika.

Osnovna obilježlja postupka:

Postupcima prevencije kontraktura postiže se smanjenje mogućnosti nastanka ograničenosti pokretljivosti zgloba u svim ili samo u nekim smjerovima.

Kontraktura može biti urođena ili može nastati zbog dugotrajnog ležanja/mirovanja ili zbog bolesti koja ograničava i/ili onemogućuje funkciju zgloba, na primjer: grčenje tetiva nakon gnojne upale i ozljede, grčenje mišića zbog dugotrajnih prisilnih položaja, nakon bolesti i ozljeda mišića, promjena u središnjem živčanom sustavu i psihičkih poremećaja, promjena u samim zglobovima ili u njihovoj neposrednoj blizini te zbog prirođenih anomalija kosti i zglobova.

Položaj bolesnika u krevetu potrebno je mijenjati najmanje svaka dva sata. Da bi bolesnik zadržao položaj, mogu se upotrijebiti razna pomagala (jastuci, potporanj za noge, nagib kreveta). Osim pravilnog položaja i redovite promjene položaja, provođenje vježbi mišića i zglobova bitan su čimbenik u sprečavanju nastanka kontraktura. Ovisno o bolesnikovu stanju, provode se aktivne ili aktivne potpomognute vježbe ili pasivne vježbe.

Kod potpuno nepokretnih bolesnika pasivne vježbe provodi fizioterapeut ili medicinska sestra / tehničar. Bolesniku koji može aktivno provoditi potrebne vježbe medicinska sestra / tehničar ili fizioterapeut dat će jasne upute kako ih pravilno provoditi te ga poticati na što veći broj aktivnosti.

The post Sprječavanje komplikacija dugotrajnog mirovanja first appeared on Ustanova za zdravstvenu njegu u kući.

Održavanje osobne higijene nepokretnih ili polupokretnih bolesnika

admin — Sat, 18 Dec 2021 13:22:05 +0000

Održavanje osobne higijene nepokretnih ili polupokretnih bolesnika

Naziv postupka: Održavanje osobne higijene nepokretnog bolesnika

Definicija postupka: Održavanje osobne higijene nepokretnog bolesnika podrazumijeva održavanje čistoće kože i sluznica bolesnika te njegove kose, zubi i nokata.

Svrha postupka:

održavanje čistoće i integriteta kože, sluznice i kose
održavanje urednosti noktiju
održavanje higijene usne šupljine i zubala
uklanjanje neugodnog mirisa
osiguravanje udobnosti, dobreg općeg osjećanja i samopoštovanja

Osnovna obilježlja postupka:

Održavanje osobne higijene nepokretnih bolesnika provodi se svakodnevno (čišćenje zubala i usne šupljine, pranje do pojasa, pranje genitalija, češljanje, promjena pelene, promjena odjeće, održavanje kreveta čistim, namještanje bolesnika u položaj koji mu najviše odgovara), tjedno (kupanje u kadi ili u kre– vetu, pranje kose, rezanje nokata).

Nadalje, provodi se u određeno vrijeme i na isti način. Provođenje postupka potrebno je što je više moguće prilagoditi bolesniku i njegovim navikama. Neke je postupke potrebno provoditi jednom na dan, a neke više puta u danu.

Kupanjem bolesnika unapređuje se zdravlje, postiže osjećaj udobnosti te se pravodobno uočavaju i sprečavaju moguće neže– ljene komplikacije koje mogu nastati zbog bolesnikova stanja. Tijekom kupanja medicinske sestre / tehničari uspostavljaju primjerenu komunikaciju i odnos povjerenja s bolesnikom.

Ako zdravstvenu njegu obavlja samo jedna medicinska sestra / tehničar, pomaže joj/mu netko od članova obitelji, odnosno osoba koja se brine o bolesniku u skladu s uputama koje joj medicinska sestra / tehničar tijekom izvođenja postupka usmeno daje.

The post Održavanje osobne higijene nepokretnih ili polupokretnih bolesnika first appeared on Ustanova za zdravstvenu njegu u kući.